Zašto su skupine u vrtiću dobno mješovite?

Od samog početka djetetova života ključnu ulogu u u svim područjima djetetova razvoja imaju roditelji te je dijete o njima potpuno ovisno. Kako dijete odrasta, sve više vremena provodi s drugom djecom. U odnosu s vršnjacima, ali i s djecom koja su starija ili mlađa od njih, djeca stječu važna iskustva. No, događa se da se zaboravi značaj druženja djeteta i sa starijom i mlađom djecom, a zbog pretjeranog naglašavanja važnosti druženja s vršnjacima.

Dobno mješovite skupine ne predstavljaju novu ideju Već je u 19. stoljeću poznata pedagoginja Maria Montessori uvodila taj oblik organizacije u vrtiće. Dobno mješovite skupine definiramo kao grupe u kojima je dobna razlika među djecom veća od jedne godine. Pri formiranju mješovitih skupina, polazi se od stajališta da se djeca razlikuju (i unutar kronološke dobi) po sposobnostima, znanju, iskustvu i interesima, a naročito je to izraženo u mješovitim skupinama. Upravo stoga, dijete u prisutnosti starije ii mlađe djece jedno od drugih nauče više, a nego li u skupini vršnjaka. Također, ovakve skupine daju osjećaj obiteljske atmosfere i tako olakšavaju prilagodbu na vrtić.

Osnovni razlog za organizaciju rada u mješovitim skupinama jest da se u odgojno-obrazovnom procesu izbjegnu rigidne pretpostavke o sposobnostima djece (koje su ih često podcjenjivale) te da se proces organizira na način da omogućuje najprirodnije učenje djeci. Današnji se vrtići teže razvijati kao dječje kuće, odnosno vrtići imaju sve manje institucionalne karakteristike. Vrijeme u vrtiću je fleksibilno, prostor maksimalno dostupan i prilagođen dječjem istraživanju i učenju, riječju – dječjim potrebama. Trudimo se da vrtić odiše obiteljskom atmosferom. Obiteljski život i atmosfera obilježavaju djeca različite dobi, te je stoga tako i u vrtiću i ujedno predstavlja prirodnije okruženje.

U dobno mješovitim skupinama vodi se računa o tome da je udio djece različite dobi takav da ne dovodi do nazadovanja starije djece. To znači da se svako dijete u skupini ima priliku družiti i s djecom svoje dobi, za stjecanje iskustava koje ne može dobiti u igri sa starijom ili mlađom djecom.

Postoji više rezultata istraživanja o utjecaju dobno mješovitih skupina na razvoj djece. Ovo su neki od rezultata:

socijalni i emocionalni razvoj djece

• dobno mješovite skupine pozitivno utječu na socijalni i emocionalni razvoj djece, u takvim skupinama više je socijalnih kontakata među djecom, više pozitivnih izražavanja emocija i mašte, manje kompetitivnosti i agresivnosti
• djeca više međusobno surađuju, pomažu si, dijele i razmjenjuju stvari
• djeca su svjesna karakteristika i razlika povezanih s dobi, pa i očekivanja prilagođavaju djeci s kojom su u kontaktu
• mlađa su djeca u mješovitim skupinama više društveno aktivna i više komuniciraju sa starijom djecom nego bi inače, dok starija djeca više komuniciraju s vršnjacima
• starija djeca pomažu mlađoj djeci i uče ih, pri čemu uče preuzimati odgovornost za svoje postupke

spoznajni razvoj djece

• druženje djece različite dobi pozitivno utječe na razvoj govora
• djeca različite dobi općenito su uspješnija u rješavanju problemskih zadataka (sposobnija – ne nužno starija- djeca drugu djecu dovode do toga da promijene svoje manje uspješne teorije ) – suradničko učenje
• bolji su uvjeti za sudjelovanje u procesu učenja, što povoljno utječe na motivaciju djece za učenje novih stvari
•  starija djeca uče mlađu djecu radije nego vršnjake, a mlađa djeca radije uče od starije djece nego od vršnjaka

igru

• mlađa djeca pokazuju zrelije i sofisticiranije oblike igre nego u vršnjačkim skupinama
• starija djeca poboljšavaju svoje socijalne vještine na način da organiziraju igru za manje zrele (obično mlađe) suigrače.

Posebno je značajna dobrobit za djecu s teškoćama u razvoju. Ta djeca u dobno mješovitim skupinama lakše uspostavljaju prijateljske odnose i oponašaju stariju djecu, a prisutnost mlađe djece im omogućuje manje stresno okruženje i mogućnost stjecanja socijalnih vještina.

U skupinama s djecom iste kronološke dobi pretpostavlja se da postoji prosječno dijete za kojeg je i „program“ kao takav napravljen (kurikulum u tradicionalnom smislu). Zapravo, takvo prosječno dijete ne postoji. Među ostalim i iz tog razloga danas i ne postoji gotovi, zadani programi odgajatelju. U današnjoj je praksi kurikulum prilagođen svakom djetetu. Odnosno, odgajatelji planiraju na temelju spoznaja o djetetovom razvoju (dobna primjerenost), ali se i poštuje individualnost svakog djeteta: razvojni status, sposobnosti, interesi.

Realno, planiranje rada i poticaja za djecu različitih dobi i stoga vrlo raznolikih interesa, različitih sposobnosti, za odgojitelja predstavlja puno veći izazov i iziskuje znatno veći angažman, ali samo na taj način možemo omogućiti djetetu poticaj za cjeloviti razvoj.